MIKROBIOLOŠKA DIJAGNOSTIKA I NJEN SMISAO U GINEKOLOŠKOJ OBRADI
Cervikalni bris ae/an
Bris cerviksa ili vagine na aerobe i anaerobe je najčešće zatražena pretraga ginekologa u RH. Kulturološka mikrobiološka obrada ove vrste materijala se nije puno mijenjala kroz godine, ali saznanja o etiološkim uzročnicima i patogenezi jesu.
AEROBNI BRIS: ima za svrhu detektirati potencijalne uzročnike aerobnog vaginitisa. Kod interpretacije ove vrste nalaza je važno vidjeti ukupnu sliku poraslih bakterija i probati je korelirati s primarnim mikroskopskim preparatom, broju leukocita u uzorku.
ANAEROBNI BRIS: ima kod rutinskog pregleda za osnovu procjenu anaerobne flore i razriješavanje moguće kliničke debate bakterijske vaginoze, disbioze i sl. Etiološki faktori vaginoze kao što su: Megasphera tip 1, BVAB-2* i Mobiluncus spp se ne mogu uzgojiti na agru. Gardenella vaginalis je najčešći predstavnik disbioze te se može dijagnosticirati na selektivnim podlogama (tzv. Gardnerela-agar).
Pravi smisao mikrobiološke kulture je analiza disbiotičnih promjena (aerobni vaginitis) uzrokovanim bakterijama iz roda Enterobacteriales (E. coli, K. pneumoniae, Enterobacter spp. …) i Gram-pozitivnih uzročnika (S. aureus, S. pyogenes i S. agalactiae), kultura kvasnica (Candida spp.). Anaerobni vaginitis (tj. bris na anaerobe), ako se radi konvencionalnim mikrobiološkim kulturama ograničena je isključivo na G. vaginalis (ako laboratorij primjenjuje selektivni medij za detekciju), a uzročnici kao Atopobium vaginae ostaju neprepoznati. Na sreću A. vaginae se pojavljuje puno češće s G. vaginalis kao uzročnik bakterijske vaginoze. Ureaplazme / Mikoplazme: METODA DETEKCIJE JE VAŽNA!
Velika zabluda se pojavljuje kod pretraga na mikoplazme i ureplazme koje se dokazuju u specijalnim kulturama. Na žalost kulturološke metode mogu dokazati samo M. hominis i Ureaplasma spp., dok M. genitalium ostaju u kulturama nedokazana. Kultura ne razlikuje između U. urealyticum (potencijalni patogen) i U. parvum koja često nije patogen, te pretrage koje to ne razlikuju vode besmislenoj upotrebi antibiotika.Što virion može napraviti bolje za vašu dijagnostičku obradu?
U suradnji s našim partnerima iz dijagnostičke industrije radili smo na molekularnim testovima koji bi Vam pomogli u bržem i uspješnijem rješavanju diferencijalno dijagnostičkih, terapijskih pitanja vezanih za zdravlje u žena.Uzorak možemo izravno preuzeti iz Vaše ordinacije ili nam ga možete poslati poštom (HP Expres - dostava do 15-h). Naša obaveza po primitku materijala je dostaviti Vam rezultate istog ili narednog radnog dana. Nalaz pretrage je potpun i daje odgovor o prisutnosti ili odsutnosti DNA etioloških uzročnika koji se nalaze u panelu pretrage. DIJAGNOSTIČKI PANELI I UZROČNICI
CILJANI (kontrolni !) PCR
Chlamydia trachomatis
Neisseria gonorrhoeae
Herpes simplex virus 1/2
Ureaplazme i Mikoplazme
Chlamydia trachomatis
Neisseria gonorrhoeae
Mycoplasma genitalium
Trichomonas vaginalis
HUMANI PAPILOMA VIRUS VISOKOG ONKOGENOG RIZIKA
14 HR-HPV GENOTIPOVA: 16, 18, 31, 33, 35, 39, 45, 51, 52, 56, 58, 59, 66, 68
Monoreakcijski ili singel-plex PCR-ovi su idealni ako imate precizno i dijagnostičko pitanje. Pogotovo u seksualno aktivnih žena je teško imati kliničku smunju na samo kamidijsku ili na gonokoknu infekciju jer većina žena koloniziranih sa N. gonorrhoeae su ASIMPTOMATSKE.
Chlamydia trachomatis
Neisseria gonorrhoeae
Mycoplasma genitalium
Mycoplasma hominis
Trichomonas vaginalis
Ureaplasma urealyticum
Ureaplasma parvum
Herpes simplex virus tip 1
Herpes simplex virus tip 2
Human alphaherpesvirus 3
Cytomegalovirus
Lymphogranuloma venereum
Treponema pallidum
Haemophilus ducreyi
Gardnerella vaginalis
Atopobium vaginae
Lactobacillus spp.**
Bacteroides fragilis
Megasphaera tip 1
BV-pridružena bakterija 2*
Mobiluncus spp.**
Cervikalni, vaginalni i uretralni brisevi su najčešće uzorkovani za ovu vrstu pretraga. Brisevi bi trebali biti u Amies (eSwab) transportnom mediju. Prilikom dužeg arhiviranja uzoraka u hladnjaku bi trebalo uzorkovati u eNat mediju. Kod panela za dijagnostičko razjašnjenje genitalnog ulkusa bi trebalo uzorkovati samu promjenu na sluznici ili koži. Analni ili faringealni obrisci su mogući i isključivo ovise o klinici i seksualnoj praksi pacijenata ili klijenata. Kod materijala koji nisu iz područja genito-urinarnog trakta se ne izdaje Trichomonas vaginalis u nalazu.