Virusne respiratorne infekcije se dijele u dvije glavne kategorije: gornje i donje respiratorne infekcije. Bilo koja vrsta infekcije detektirana ispod larinksa spada u donje respiratorne infekcije. Virusi kao etiološki agensi infekcija se mogu podijeliti na one koji uzrokuju : pneumoniju, bronhiolitis, krup i traheobronhitis. Koju vrstu bolesti izaziva virus ne ovisi samo o virus nego i domaćinu. Npr. RSV se pojavljuje kod svih starosnih grupa, ali uglavnom pokazuje tendenciju infekcije donjeg dijela respiratornog sustava kod djece mlađe od 2 godine.
INFLUENCA je ovijeni, segmentirani RNA virus. Test detektira A i B tip influence. Tipizacija subtipova influence A može se naručiti posebno (H1N1 i H3N2). Visoka temperatura, atralgije a jedan od najprominentnijih simptoma koji se često ne uzima u obzir je bezvoljnost!
RESPIRATORNI SINCICIJSKI VIRUS (RSV) je ovijeni, RNA virus. Bronhiolitis je najčešći tip upale koju izaziva u djece do 1. godine života. RSV uzrokuje 40-75% bronhiolitisa, 15-25% novorođenačkih pneumonija i 6-8% krupa.
METAPNEUMOVIRUS (MPV) je omotani RNA virus koji je zastupljen u cijelom svijetu i u oko 10% svih slučajeva je dio koinfekcije s drugim respiratornim virusom. MPV pozitivni pacijenti imaju temperaturu (86%), kašalj (90%) i dispneju (80%). Wheezing (56%) je se uočava u astmatične i neastmatične djece. 12% svih ambulantnih pacijenata koji se ostavljaju na bolničkom liječenju radi upale donjih dišnih puteva imaju infekciju MPV-om. Taj postotak je odmah drugi po redu iza RSV infekcija. Simptomi su najsličniji RSV-u. MPV je glavni uzrok bronhalnih astmatičnih napadaja u djece i odraslih.
ADENOVIRUS (AdV) spada u DNA viruse bez ovojnice. AdV osim respiratornih infekcija uzrokuje i konjunktivitis, timpanitis i gastroenteritis. U djece i imunokompromitiranih AdV može uzrokovati pneumoniju i bronhiolitis.
RINOVIRUS (HRV) spada u RNA viruse bez ovojnice. S oko 101 serotipova spada u najčešće viralne respiratorne infekcije. Nazalna kongestija i pojačana produkcija nazalnog sekreta je najčešći simptom koji se pojavljuje tijekom 2-4 dana latentnog perioda. Kašalj se nalazi u 30-40% inficiranih, a blago povećana tjelesna temperatura u trajanju od 1 tjedna je isto moguća.
PARAINFLUENZA VIRUS (PIV) spada u omotane RNA viruse. Latentni period infekcije traje 2-4 dana. Infekcije ovim virusom su česte i čine 50% svih hospitaliziranih bronhitisa, 15% bronhiolitisa i 15% hospitaliziranih pneumonija.
DIJAGNOSTIKAse obavlja direktnom analizom uzoraka:
- nazofaringelnog brisa ili ispirka
- briza grla
- sputuma
- trahealnog sekreta
- bronho-alveolarnog lavata (BAL)
Nakon automatske izolacije nukleinskih kiselina iz uzorka slijedi kratka PCR reakcija koju slijedi drugi amplifikacijski korak specifičan za različite patogene u array-u. Rezultati pretrage su gotovi kroz 1 h 30 min i obuhvaćaju sljedeće patogene:
Adenovirus | Influenza A/H1 | Bordetella pertussis |
Coronavirus 229E | Influenza A/H1-2009 | Bordetella parapertussis |
Coronavirus HKU1 | Influenza A/H3 | Chlamydophila pneumoniae |
Coronavirus OC43 | Influenza B | Mycoplasma pneumoniae |
Coronavirus NL63 | Parainfluenza 1 | |
Human Metapneumovirus | Parainfluenza 2 | |
Rhinovirus/Enterovirus | Parainfluenza 3 | |
Influenza A | Parainfluenza 4 | |
SARS | RSV A/B | |