Tradicionalni razmaz s vrata maternice (PAPA test) se danas radi na gotovo isti način, od kada je ovu metodu uveo George Papanicolaou 1958.godine. I pored toga, Papa test je i dalje efikasan skrining test za rak grlića maternice.

Ova jednostavna metoda skrininga je posljednjih decenija smanjila smrtnost od raka grlića maternice za 60 % u zemljama koje su je primijenile sistematski (Nemačka, Austrija, Švicarska, Norveška , SAD…).

Iako je konvencionalni PAPA test izuzetno pouzdan prema dostupnim statističkim podacima do 80%), Nacionalni institut za zdravlje SAD je 1996. godine, na Konferenciji o raku vrata maternice, donio zaključak o potrebi uvođenja novih metoda prikupljanja uzorka, pripreme i analize preparata, kako bi se smanjio broj lažno negativnih rezultata.

Upravo kao rezultat ovih napora, nastao je i PAPA test na tečnoj podlozi – liquid based.

Prilikom uzimanja uzoraka, osnovna razlika između LBC i tradicionalnog razmaza je ta što se uzete stanice s i iz vrata maternice, smještaju direktno u posudicu s tekučinom za konzerviranje, umjesto što se razmažu po mikroskopskom staklu. Ova tenička razlika omogučuje da se u laboratoriju izabere točna gustoča stanica koja če se staviti na predmetno mikroskopsko stakalce, stanice nisu nabijene jedna na drugu kao prilikom razmaza što pomaže citologu da puno bolje razazna "bolesne" od "zdravih" stanica.

Prednost ove metode je tijekom mikrobiološke dijagnostike da se isti uzorak može poslati na citološku i mikrobiološku anlizu u svrhu dokazivanja HPV-a, ali i drugih uzročnika (klamidije, genitalne mikoplazme ili npr. trihomonasa).